- Pi­še: Če­do­mir An­tić

Kada sam počeo da radim na organizovanju Odbora za odbranu Mandića, Radunovića i Kneževića razgovarao sam sa desetak advokata širom srpskih zemalja. Tražio sam najbolje i naravno one koji su imali posla sa režimom Mila Đukanovića i njegovih neposrednih prethodnika. Svi ti advokati dali su našem odboru brojne jako korisne savjete. U jednom su međutim bili saglasni: kod takvih kriminalnih vlastodržaca suđenja su okrutna i sadistička kazna sama po sebi. Suđeni nisu optuženi, već su već tretirani kao kažnjenici – čak žrtve.
Tvorci političkih suđenja kreirali su ih kao neku vrstu rituala kojim treba da svoje žrtve konačno ponize i pripreme za jedinu moguću kaznu – smrtnu. Srećom, odvratni komunistički režim je uginuo. Nesreća Crne Gore sadržana je u činjenici da je taj proces bio miran i nezakonit, kao i da su komunističke vlastodršce zamijenili njihovi bezubi miloistički blizanci.
Ako ste u Crnoj Gori opozicija, to znači da vam sude. Zemlja članica NATO i kadidatkinja koju je ugledni Van Rompej vidio kao 29. (ah, izvinjavam se 28.) članicu EU, sudski progoni opozicionare. Spremnost na saradnju i tolerancija od strane režima postoje samo za one koji izvrše puč u svojoj partiji i počnu da glasaju u prilog vlasti. Kakvi su postali SAD i EU? Zna se ko je saveznik a ko poslušnik... Kako je u vrijeme Hladnog rata bilo moguće neku plemensku ili huntašku paradržavu svrstati među blokove? Moskva i Vašington nisu Norijegu ili nekog avganskog poglavicu primali u NATO ili SEV. Gdje će NATO i EU doći sa ovakvim izborom saveznika? Nekada se znala razlika između onih koje plaćaš i onih sa kojima si prijatelj.
Sudski progon Nebojše Medojevića i pripreme za njegovo hapšenje jasno pokazuju koliko je Đukanovićeva Crna Gora suštinski nestabilna i u kojoj je mjeri njena vladajuća vrhuška uplašena. Ta potreba da cjelokupna opozicija bude proglašena za neprijatelja države, da bude kriminalizovana i ostavljena laganoj egzekuciji sudskih garotera koji više liče na zmije–udave, nego na evropske ustanove pravde i pravne države, pokazuje svu duboku trulež i ukazuju na nesnosan strah ljudi koji vladaju Crnom Gorom. Đukanović i njegovi poslušnici misle da su učinili uslugu svijetu. Zamislite: posle njihovih sudskih šarada ne uslijedi strijeljanje ili vješanje ! Kako su oni samo humani... Ali njihova suđenja traju duže nego moguća kazna zaprijećena za spomenuto krivično djelo. Đukanovićevi tužioci poigravaju se ne samo sa optuženima, već i sa svim ustanovama pravne države. Oni vjerovatno misle da će kažnjavajući procesom opozicione vođe neke od njih slomiti i natjerati na kolaboraciju sa režimom. Takođe, uvjereni su da će vremenom otupjeti oštrica narodnog otpora bezakonju i politički motivisanim sudskim progonima. Uvjereni su da će poslije više godina progona i desetina optužnica, pretresa i povučenih naloga za hapšenje građani zaboraviti na svoje poslanike i predsjednike a da će se svjetska javnost i dalje nedovoljno za njih zanimati i sa njima solidaristi.
Nebojša Medojević je istina, i to crogorski režim nikako da razumije, dobio podršku velikog broja evropskih političara. Medojević je reformista koji nikada nije bio na vlasti u Crnoj Gori ali je i te kako uticao da javnost prihvati važne ideje promjena i modernizacije, koji je po nacionalnosti Crnogorac, ali prihvata i promoviše bratstvo i ravnopravnost Srba i Crnogoraca. On ne ratuje sa istorijom Crne Gore i sa pravoslavnom crkvom. Takvi crnogorski političari naši su saborci i braća i mislim da zaslužuju podršku svakog Srbina, Srbije i svih slobodoumnih građana Evrope i svijeta.
U budućnosti, mislim da ne treba da bolujemo od starih bolesti. Ne smije biti podjela, ali se mora znati ko je na kojoj strani. Gledao sam nedavno intervju Alekse Bečića iz partije Demokratska Crna Gora na RTS-u. Da li se crnogorski patriotizam obavezno mora dokazivati u Srbiji i pred kamerama RTS-a? Kakvi to ljudi u vrijeme kad vlast ratuje sa pravoslavnom crkvom, zatire sve što je srpsko, progoni ćirilicu, zatvara desetine Srba i zbog navodne pobune progoni hiljade njih... govore samo o građanima, intersima crnogorske države, korupciji...? Još kada su pripadali notornom SNP-u čije su greške iz prošlosti koštale tek malo manje od DPS-a nedjela...
Kakva može biti budućnost države čije vođstvo je neprekidno u fokusu raznih stranih istraživanja i izvještaja o korupciji? Gdje je perspektiva pravne države u kojoj tužioci progone opoziciju i brane režim umjesto zakona? Borhes je svojevremeno primijetio da je „sila utočište slabog“. Noć je najtamnija uoči zore a sila najveća pred pad silnika... Đukanovićev režim ne bi ovo radio da se ne oseća egzistencijalno ugrožen.
( Autor je istoričar
i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)